Osječko-baranjska

OSJEČKA ŠETNJA BEZ POLITIČKIH MANEKENA

Nije čudo što Osječani ne žele birati jer jednostavno nemaju za koga! Nude se kandidati bez stručnosti i društvenih referenci i jedan propali političar!

Iza Osijeka i Osječana još je jedna godina. Velika većina reći će da bi ju najbolje bilo zaboraviti u prvoj sekundi 2021. godine. I doista, uz pandemiju, posljedično gospodarsku recesiju i pad BDP-a od preko 9%, zadnji dani 2020. godine obilježeni su tragičnim potresom na Banovini, ljudskim žrtvama i razaranjima kakve Hrvatska ne pamti od ratnih vremena.

Osijek   FOTO:Republika.eu
Piše: K.Z.

U takvim vremenima, a mnogi od nas ih se i te kako dobro sjećaju u Domovinskom ratu, kao da se iznenadimo fenomenu koji u najgorim danima vraća optimizam. Hrvatskoj solidarnosti. I to, bez lažne patetike, doista solidarnosti koja nas, iako počesto sumnjamo u sve, opet  i ovih dana definira kao narod.

I iako je sada tako teško to i reći, započet  će (i valjda jednom  i završiti)  i obnova  Pokuplja i Banovine,  jenjat će i pandemija,  ali rane svih onih tisuća ljudi koji su nekoga izgubili ili će izgubiti u pandemiji trajno će obilježiti ovo vrijeme i sve nas.

No obična ljudska solidarnost kao nešto što, možda i začuđeni, opet otkrivamo kod Hrvata i građana Lijepe naše ipak je izvor nade. Da se prosječnog, malog građanina ove zemlje pita, niti bi 30 godina nakon početka rata a prije potresa, svaka treća kuća u Petrinji bila pusta ili ruševna, niti bi po osječkim pročeljima i dalje postojale rane od gelera kao da se po gradu pucalo sinoć a ne prije tri desetljeća. Niti bi toliki mladi Osječani i u pandemiji radili po Dublinima i Corkovima, a ne u gradskim industrijskim zonama. Namjerno govorim o građanima, običnim Hrvaticama i Hrvatima, od Umaga do Iloka, ili Dubrovnika. Ne o uglavnom korumpiranoj političkoj eliti, ne o (kvazi)gospodarskim, prije svega mutnim trgovačkim lobijima koji vladaju ovom očito pretjerano centraliziranom zemljom i  koji su, bez obzira na međusobne   tobožnje razlike od kraja rata do danas uspjeli postići da živimo u dvije Hrvatske. I fizički i virtualno, a prije svega financijski. U jednoj čiji se standard bliži austrijskom ili slovenskom i  drugoj , na slavonsko-baranjskom istoku i u unutrašnjosti Banovine, Korduna, Like i Dalmacije neusporedivo bliži balkanskim susjedima…, samo, jad, bijeda i neimaština. Jednom riječju, bez perspektivnost.

Vratimo se stoga našem gradu i njegovoj budućnosti i pitanju koliko je Osječanima DOISTA stalo do budućnosti grada? I postoji li uopće i u kojoj mjeri ozbiljan građanski angažman da tu stvarnost, i ako nam baš stvari i ne idu na ruku, pokušamo promijeniti sami? Imamo li barem temelje vizije kakav to grad i budućnosti želimo? Kako će se svi oni negativni trendovi koje more ne samo Osijek, već i cijelu Slavoniju i dobar dio Hrvatske trajno zaustaviti i početi radikalno mijenjati?

Iako na ovo pitanje počesto možemo čuti svakodnevne jadikovke o gubitku svih iluzija i  osječkom mentalitetu koji gubi i zadnje atome nade, ovaj grad u svom genetskom kodu nikada nije imao pesimizam. Pri tome ne treba slušati službenu politiku koja uvijek tvrdi da nam je u stvari dobro samo toga još nismo svjesni.

Iako se građanske inicijative u Osijeku ne pojavljuju često, ponekad su i promašene ili besmislene, no bitno je da postoje. Da se građani  javno i otvoreno žele okupiti oko neke ideje ili u protestu protiv kakvog društvenog projekta kog smatraju štetnim ili nepotrebnim imali smo iskustava u prošlosti.

Prije nekoliko dana tako su stanovnici Gornjodravske obale šetali želeći skrenuti javnosti pozornost zbog po njima prekratkog roka u neprimjereno vrijeme za Javnu raspravu o Prijedlogu izmjena i dopuna urbanističkog plana uređenja središta Osijeka. Izmjena Plana je pokrenuta kako bi se na čestici, prostoru nekadašnje Bijele lađe omogućila izgradnja višenamjenske zgrade poliklinike i hotela s pet etaža. Ono što najviše smeta građane je što se rasprava trebala održati putem livestreama, u 11 sati prijepodne bez mogućnosti ozbiljnog sudjelovanja.

Bez obzira na to je li izgradnja ovakve zgrade na spomenutom mjestu, bez raspisanog javnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja dobra ili loša stvar, negativna ili pozitivna promjena vizure sjedišta Osijeka ono što daje optimizam jest činjenica da su se Osječani na nekoj konkretnoj temi okupili, govorili i pokazali da ih izgled i vizija njihova grada itekako zanimaju. A to je ta vrijednost društvenog angažmana koji nam toliko nedostaje i treba ga ponovno probuditi.

Pri tome ne čudi kako se gradski političari sklanjaju od ovakvih tema kao vrag od tamjana. Jer pobogu, pa skup nije organizirala njihova mladež glumeći spontane građane. Umjesto toga dvije se takozvane velike stranke kao trgovačka društva za uhljebljivanje svađaju o tome tko više kasni u svojim projektima. Pa potencijalni HDZ-ov kandidat za gradonačelnika napada SDP jer kasne s obnovom Copacabane,  a SDP-ov napada HDZ jer obilato kasne s izgradnjom nove zgrade osječke I. Gimnazije. A zajedničko im je upravo to, da i jedni i drugi kasne. U Osijeku kasne već desetljećima, a posljedice trpimo svi zajedno. Pri tomu od, do sad poznatih tzv. kandidata koji bi trebali izvući Osijek iz duboke krize, nude nam se obojica čija je stručnost i društvene reference takve da im ozbiljan čovjek ne bi dao čuvati dvije nacrtane ovce, a uz njih još poneki propali političar s kaznenim procesom za korupciju za vratom i poneki anonimus. Za sada tužno i sumorno. Nikakvo čudo da već više od polovice Osječana ni ne želi birati, jer nemaju koga.

A baš je sada, na početku nove godine, vrijeme za prave teme. Teme koje pokreću građani šetajući na mjestu Bijele lađe kad se političari, jer su unaprijed „kupljeni“ u startu bave banalnostima.

Jer gdje nam je nestao Osijek iz vizija prošlih vremena? U stalnim izmjenama Generalnog urbanističkog plana! Očito! Nekada smo govorili o Osijeku na drugoj obali Drave, o novim mostovima, o rješavanju prometnog kolapsa, novim ulicama i prometu od Višnjevca do Nemetina  središtem grada…  A tih GUP- ova više odavno nema. Desetljećima se tako, malo po malo mijenjaju planovi a sjedište, ali i ne samo sjedište Osijeka je sve zatvorenije, neprohodnije i pustije. Gradski Upravni odjel za urbanizam svojevremeno je davao dozvole za tzv. „krezubu gradnju“ kao da se radi o Marakešu a ne srednjoeuropskom gradu, a gradonačelnik podnosio i kaznene prijave protiv pročelnika. A svaka nova izmjena GUP-a značila je po jednu predviđenu novu ulicu manje koja bi omogućila bolju protočnost, po jedan most ili jednu viziju Osijeka manje. I zanimljivo: na tim koridorima budućih ulica koji su desetljećima u GUP-u stajali kao optimalno rješenje i gradnja je bila zabranjena iznenada niču zgradurine koje poput zidova zatvaraju vizure grada. Kao da je ne daj Bože investitor na vrijeme jeftino kupio plac na kojem je gradnja zabranjena, pa potom vladajuće stranke na Gradskom vijeću po skraćenoj proceduri usvoje izmjenu GUP-a i za par mjeseci na nekadašnjoj potencijalnoj novoj gradskoj prometnici, nikne zgrada za tržište s cijenom od po 2000E po m2.

Kakve slučajnosti koje se ponavljaju, ne godinama, već desetljećima! Stihija ili plan? Plan!!!

A Komisija za lijepo, struka? Njih izgleda više nitko ništa ne pita…

I eto jedne od tema zbog kojih bi svi skupa trebali puno više izlaziti u šetnje. I zimi i u proljeće. Ako treba i građanskim neposluhom. Po mogućnosti bez političara manekena… Ako nam je do Osijeka stalo…?

K.Z.