Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Naše društvo se 30 godina kretalo u posve pogrešnom pravcu

Naše društvo se 30 godina kretalo u posve pogrešnom pravcu. Teško je oboljelo od erozije nacionalnog sustava vrijednosti, urušavanja gospodarstva ali i od nacionalističkih sadržaja i privilegija što su stečene još devedesetih godina. Sve se to snažno odrazilo na gubitak ugleda zemlje i političke vlasti u političkim i ekonomijskim krugovima u Europi i okruženju. Izostalo je zakonito kretanje, a razvilo se iznimno snažno kretanje političkih i ekonomijskih zakonitosti koje Vlada kao nositelj ekonomijske politike danas teško može kočiti, usmjeravati i pospješivati. Tako se 2020. godine zemlja jednostavno zatekla na neželjenom putu oskudijevanja, nazadovanja i siromašenja.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:Republika.eu
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

"Hrvatsku 2030. godine vidimo kao konkurentnu, inovativnu i sigurnu zemlju prepoznatljivog identiteta i kulture, očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve", rekao je u četvrtak predsjednik Vlade g. Plenković predstavljajući ( prijedlog Nacionalne razvojne strategije (NRS) Republike Hrvatske do 2030. godine).

"Nacionalna strategija je dokument koji u okviru europskog semestra mi moramo usvojiti, to je jedan velebni seminarski rad u kojemu će biti copy-paste, ali to moramo odraditi. Zato bi bilo dobro da u njegovoj pripremi, prije nego dođe pred Sabor, po principu uzmi ili ostavi, da u njega budu uključeni svi koji su dionici, a saborski zastupnici oporbe su žene i muškarci za koje je glasalo skoro pola Hrvata", kaže predsjednik države g. Milanović.

Odmah moram izdvojiti da je iznova izostala, kao prethodni dokument, "Koncepcija društvenog i gospodarstvenog rasta i razvoja nacije" iz koje vizije je trebalo pristupiti konkretnoj verziji strategije  ciljeva, putova, pravaca i metoda usmjereni k "Rekonstituciji hrvatskog društva i države". Ponuđena 'Nacionalna strategija' je mješavina koncepcije i strategije kretanja države, društva i gospodarstva u 'povoljnim' okolnostima do 2030. godine. Za deset godina bi se Hrvatska našla u novim vrijednosnim okolnostima, a koje premijer opisuje kao: "Hrvatsku 2030. godine vidimo kao konkurentnu, inovativnu i sigurnu zemlju prepoznatljivog identiteta i kulture, očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve".

Kad se detaljnije pročita ponuđeni tekst strategije razvoja, koju je Vlada predstavila za razdoblje od 2020./21. do 2030. godine na 130 stranica, odmah se može razabrati da će predvidivi rast BDP-a biti s 65 na 75 posto EU prosjeka, zatim podizanje konkurentnosti, izvoza, ulaganja i etc. Dobro! Te su vrijednosti za orijentaciju na 'nesigurnom' putu rasta i razvoja države i društva postavljene kao aproksimacija bez jasno izdvojenih taktičkih ciljeva i konkretnih zadaća. Naime, strategija je makro projekt koji u svom sadržaju ne isključuje dodatno taktičke ciljeve i konkretne zadaće. Strategijom se definira vizija budućeg smjera kretanja zemlje. To je kretanje oslonjeno na zatečeno stanje države i društva. Držim, zatečeno stanje (1990./2020. godine) države i društva slaba je polazna osnovica za predviđeno u 'Nacionalnoj strategiji' od 2020./21. do 2030./31. godine. Bolje rečeno, bio bih zadovoljniji s tekstom strategije da je vremenski obuhvaćeno razdoblje do 7 godina plus 3 godine za taktičke ciljeve i konkretne zadaće. U tih pro futuro 7 godina zemlja bi trebala biti uvedena u stanje rekonvalescencije i izlječenja od prethodno 30-to godišnjeg kretanja u pogrešnom smjeru na putu zaostajanja - mjereno komparativno razinom rasta DBP-a drugih članica EU i država u okruženju. Suglasan sam da se nikada ne će otvarati budućnost ukoliko se Vlada zadržava u prošlosti. Pitate se, od kud sad takav pristup? Ali, ta politička maxima je isključivo u svezi s današnjim sve prisutnim tiradama u Hrvatskom saboru u čijem radu se nadaju teme s kojima se politički pritišće svijest i savjest naciji. Da, to čine preko institucija. Naprosto, sve te državne institucije rade kao i do sada, ne  miču se od ustaljene prakse? Gledaju u nebo, sjede i mašu nogama jer vlast je njihova. Pardon, ta vlast im je dala lagodni život bez odgovornosti. Uostalom zašto bi institucije vlasti i druge institucije, od visokog školstva do pravosuđa i etc., imale odgovornost kad tu istu razinu osjetljivosti i odgovornosti naspram nacije nemaju saborski zastupnici, Vlada i vlast. Jeste li primijetili da se bolje živi kada slušate sve te 'domovinske',  hadezeovske, suverenističke ili esdepeovske saborske zastupnike?  Suprotivo, inzistiranjem na otkrivanju masovne korupcije za proteklih 30 godina saborski zastupnici se pretvaraju u isljednike i posredno progonitelje, a ponajmanje konstruktivno-kritičke  autore pozitivnih pomaka u ukupnom sadržaju države i društva. Uz pomoć kritika takvog sadržaja otvaraju se područja za zaustavljanje klijentelizma i sveprisutne korupcije ali i nesigurne okolnosti za dalji konstruktivno -  kritički pristup. Za tu sankciju glede kaznenih postupaka zbog kriminalnih i koruptivnih poslova  nadležne su zakonom ustoličene represivne institucije. Ali, za njih narod drži da su uz Pravosuđe svi  pod političkim patronatom dominante političke stranke u zemlji. Svakako ne gubi se iz vida i veći dio tzv. Oporbe. Takvo razmišljanje i identifikacija  hrvatskog nacionalnog urušavanja dobar je put s kojim treba krenuti u raščišćavanja u zemlji i njezinom približavanju vladavini prava i pravednosti. Ali, ta silna energija ukazivanja na sve prisutnu pljačku u zemlji i ukroćeni rad represivnih institucija i pravosuđa udaljuje saborske zastupnike od konkretnih zadaća pomoću kojih bi se njihov rad podigao na višu razinu. Njihova bi zakonodavna saborska aktivnost trebala zakonima  i razvojnim programima stvoriti novi sustav vrijednosti i povoljne  okolnosti za neslućene mogućnosti rasta i razvoja nacije. Da! Ovdje ne treba gubiti iz vida snažnu i posebnu ulogu Hrvatskog sabora i zastupnika koji su odgovorni za rast kao zakonito kretanje i razvijenost kao dostignuto stanje u zemlji. E', upravo u razvijenosti, kao dostignutom stanju u državi, gospodarstva, negospodarstva i društva vidim platformu za eventualno uspješnu ili manje uspješnu politiku sprovođenja "Nacionalne strategije rasta i razvoja zemlje".

Držim, ponuđena Strategija je fikcija Vlade koju pokušava ponuditi na nerealnim okolnostima zatečenog stanja razvijenosti zemlje. Njihova  vizija građena je na pogrešnim premisama zatečenog stanja u zemlji/razvijenosti kao potencijalu za novi rast i razvoj u nastupajućih 10 godina.. Zašto to tako motrim? Pa, izostao je rast kao zakonito kretanje. Naše društvo se 30 godina kretalo u posve pogrešnom pravcu.  Teško je oboljelo od erozije nacionalnog sustava vrijednosti, urušavanja gospodarstva ali i od nacionalističkih sadržaja i privilegija što su stečene još  devedesetih godina.  Sve se to snažno odrazilo na gubitak ugleda zemlje i političke vlasti u političkim i ekonomijskim krugovima u Europi i okruženju. Izostalo je zakonito kretanje, a razvilo se iznimno snažno kretanje političkih i ekonomijskih zakonitosti koje Vlada kao nositelj ekonomijske politike danas teško može kočiti, usmjeravati i pospješivati. Tako se 2020. godine zemlja jednostavno zatekla na neželjenom putu oskudijevanja, nazadovanja i siromašenja. Postavlja se pitanje tko je kriv za nepovoljnu razvojnu osnovicu kao zatečeno stanje u zemlji. Na njoj se temeljilo razvijanje "Nacionalne strategije rasta i razvoja zemlje do 2030. godine"? Ta se nepovoljna, a zatečena razvijenost može kratko opisati kroz zadnje tjedne koji su napučeni žustrim saborskim raspravama o interpelaciji, proračunu i etc..

Međutim, držim da je najveći problem države što nema povećanih proizvodnji, zadržavanja radnih mjesta i povećanja plaća. Tako se sadašnjih 30 mlrd gubitaka pokriva s financijskim transakcijama, a ne novom proizvodnjom. To je oko 10 posto DBP-a. Da, veliki je problem koji je nastao zbog Covida 19 nedostatak proizvodnji što se pokriva novcem iz Proračuna. Takvo stanje može potrajati do drugog kvartala 2021. godine jer su se urušili lanci proizvodnji i  smanjila  produkcija roba. Nakon urušavanja proizvodnji doći će i do pucanja trgovačkih lanaca. Građani bi morali biti pripremljeni da nerad ne će dugoročno biti pokriven državnim novcem. Pandemija je otkrila da imamo vrlo oskudnu gospodarsku strukturu. Iduće godine će u prva dva kvartala mnogi ostati bez posla, posebno u ugostiteljstvu. Zato država ne može ući u lockdown jer nema oslonac na proizvodnji. S 10 tisuća per capita ne može se izdržati zatvaranje za razliku od drugih članica EU koje imaju per capita 40-tak tisuća eura. Slab je i izvoz koji doseže 30 posto (Srbija 40 posto, a Slovenija 50 posto). Izvozi se jednostavnija produkcija. Hrvatski izvoz je zaostao, a uvoz se snažno povećao!? Turizam nakon cijepljenja mogao bi krenuti? Auto-turizam bi mogao biti 80 posto u 21. godini mjereno s 19. godinom. S ovim padom DBP-a od 15,1 posto zemlja se sunovratila u 2005. godinu. I, da! Uvođenje eura 2023. godine ne bi bio dobar za zemlju jer tada Hrvatska nema nacionalni novac. Euro, u zatečenim uvjetima rasta kao zakonitog kretanja i razvijenosti kao postignutog stanja u državi i društvu, nije dobar za zemlju. Zašto? Jednostavno, stopa razvoja je ispod prosjeka. Zemlja ulazi u teško razdoblje koga se može paradigmatski opisati: "Počnite trošiti koliko zarađujete!?"..

Znate što? Iako se davni san hrvatskih građana o vlastitoj domovini ostvario, nažalost život u njoj za mnoge građane nije prihvatljiv. Gruba je činjenica da se iz Hrvatske iselilo: " 400 tisuća građana, a iz bivše Jugoslavije u “gastarbajterskom” valu 350 tisuća Hrvata. Samo od ulaska Hrvatske u EU u Njemačku se iselilo 300 tisuća hrvatskih građana. Zašto su građani bježali manje čak i iz bivše države obilježene totalitarnom vladavinom nego iz demokratske Hrvatske?". I dalje: "Ruku na srce, bez obzira na demokraciju, način funkcioniranja institucija ove zemlje nije se previše promijenio u odnosu na bivšu državu jer su u objema privilegirane kaste građana “zarobile” institucije i podredile ih sebi, svojim i interesima odabranih umjesto da služe dobrobiti svih građana". Podaci o tome da se više hrvatskih građana iselilo iz Hrvatske nego iz bivše Jugoslavije objavljeni su nakon istraživanja Hrvatskog katoličkog sveučilišta koje je nedavno javnosti prezentirao povjesničar i politolog s tog fakulteta Tado Jurić.

I sad?! Nacionalnu strategiju hrvatske države i društva do 2030. godine koju je predstavila Vlada možemo razumijeti kao mješavinu koncepcije i strategije društva i gospodarstva zemlje. Ali, s više bih zanimanja čitao sadržaj te Strategije kada bi u njoj našao odgovore koji bi upućivali da bi do 2030. godine u Hrvatskoj trebalo raditi 1,9 mil. zaposlenih od kojih bi 1,7 mil. radilo u proizvodnjama i uslugama, a 300 tisuća u neproizvodnji. Istodobno, želio bih da se definira zakonodavni okvir koji bi utvrdio položaj radništva, seljaštva i inteligencije. Za moje razumijevanje Nacionalne strategije društvenog i gospodarstvenog rasta i razvoja potrebna je tranzicija br. 3. Za tu treću tranziciju nakon, 1990. i 2013. godine,  predlažem da se od 2021. godine, u razdoblju od 7 godina/2028. godine realizira model rekonstitucije hrvatskog društva i države. Od 2029. do 2031. godine politička struktura na vlasti bi trebala ući u razdoblje primjene taktičkih ciljeva i konkretnih zadaća izvučenih iz aplicirane Nacionalne strategije rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva, društva i države.

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu