Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

''Lubenice'' na pločniku ispred Vlade dobra je ideja za nesretnika koji bi te lubenice mogao zamijeniti npr. fekalijama ili nečemu još drastičnijem

Mislite li da je "Kalkulirani rizik" spremnost na sve, samo da se cilj ostvari? "Kalkulirani rizik" je nebriga za druge. Ne čini li se da je to poprilična bezosjećajnost politike vlasti i Vlade? Sve me to podsjeća na "razboriti(?)" postupak tzv. "Istresi lubenicu!" pred vrata Vlade. Razmislite, u čemu je razlika? Pa, "lubenice" na pločniku ispred Vlade dobra je ideja za nesretnika koji bi te lubenice mogao zamijeniti npr. fekalijama ili nečemu još drastičnijem. Naravno, to se dogodilo nije, pa je sve završilo "komunalnim prekršajem". Netko mora platiti troškove dodatnog pranja te ulice i sl.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Međutim, "Kalkulirani rizik" mogao bi kao posljedicu imati vrlo teške zdravstvene probleme građana ali i iznimno visoke troškove zdravstva. Zdravstva, posebno nepripremljenog za masovni prihvat zaraženih osoba koronavirusom. Pogledajte samo kako se mnoštvo infektologa, ali i političara, trude izgledati pametno kada govore o mogućim teškim posljedicama na zdravlje građana, ukoliko se ne budu pridržavali naputaka "Kriznog stožera". Mnoštvo misli mi se nadaje kada se sjetim gotovo pa masovnog turističkog gibanja na Jadran, a sve to pod agendom "Kalkuliranog rizika". Nitko nije imao prigodu pročitati plan mjera post festum godišnjih odmora, a koje bi se odnosile na zdravstveni problem i liječenje građana od COVID-a 19. No, dobro! Zapravo nije dobro. Posebno ukoliko se pročita mišljenje nekih američkih istraživača koji upozoravaju na moguće tisuće zaraženih ljudi što bi umirale od infekcije koronavirusom.

E', sad, premijer se neprekidno smije?! Njemu je sve smiješno i pokazuje kroz osmjeh sarkazam kada ga mediji pitaju o virusu. Posebno je dvoznačan u odgovoru kada ga se pita za projekciju što će se sve događati u zemlji s jeseni? Vjerujte, ne znam što to motivira premijeru optimizam, a još manje kad znam mnoštvo tih infodemičnih podataka i kretanja u svezi s koronavirusom. Tu se ne razlikujem mnogo od austrijske vlasti i tamošnjih medija koji dijele zabrinutost ne samo zbog infekcije tim virusom, nego i makro ekonomijskim kretanjima u hrvatskom društvu i državi. Posebno u nastupajućem vremenu krize i recesije!? Što se te primjedbe tiče, evo već su dostupni podatci o realnom stanju i kretanju hrvatske ekonomije: "Metodologija IMD-a temelji se na analizi četiriju faktora konkurentnosti, i to: gospodarski rezultati, djelotvornost javnog sektora, djelotvornost poslovnog sektora i infrastruktura, koristeći pritom 20 indeksa, pet za svako područje". Njihov zaključak upozoravajući je: "

Hrvatska je na ovogodišnjoj ljestvici konkurentnosti Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne na 60. mjestu od 63 analizirane ekonomije, te je zauzela istu poziciju kao lani, izvijestilo je u utorak Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK). Hrvatska je tako najnekonkurentnija zemlja u EU-u te se nalazi na samom začelju liste, a iza nas su Mongolija, Argentina i Venezuela".

Zašto sam citirao prethodno izvješće IMD? Gledajte, što god danas pročitate u hrvatskim tiskovinama ili u dnevnim listovima, kada komparirate sa zvaničnim pokazateljima i podatcima europskih institucija koje se bave izučavanjima stanja u nacionalnim ekonomijama EU, u velikoj mjeri ne odgovara istini. Zapravo, sve se svodi na namjerno inauguriranu kognitivnu disonancu. Jedno je što pišu hrvatski mediji, a drugo je stvarno stanje hrvatske ekonomije i društva. U tom zamagljivanju stvarnoga stanja u hrvatskom društvu i državi velemajstor je predsjednik Vlade. Dobro, inteligentan je! Ali, osloniti se na vlastitu inteligenciju, a zamagliti put realnih događaja u ekonomiji i društvu u pravilu zavŕši ta politika aktualne vlasti u teškim problemima nastalim u ekonomijskoj krizi, recesiji i depresiji. Je li Hrvatska na pragu ozbiljne recesije i depresije? Pa, sve upućuje na taj nezaustavljivi trend koji se sa svakim jesenskim danom sve više pokazuje javnosti kao doba nastupajuće ukupne neizvjesnosti hrvatskog društva i države. Već sada se sa sigurnosti može primijetiti dolazak vrlo nepovoljne ekonomijske zakonitosti oblikovane kroz deflaciju. Što će sve deflacija poremetiti u nastupajućim jesenskim mjesecima? Deflacija je u gospodarstvu ali i društvu strukturno težak problem i vrlo ga je teško riješiti. Čak, treba izdvojiti da je deflacija teži problem za domaću ekonomiju od inflacije. Domaća ekonomija se u tim deflatornim zakonitostima u pravilu smanjuje pod utjecajem pada cijena i razine proizvodnje što dovodi do naglog pada stope zaposlenosti i porasta stope nezaposlenosti. U razdoblju od 2008. do 2009. godine hrvatska ekonomija se već tada susrela ali i nalazila u deflatornoj zakonitosti ekonomijskog kretanja. Znate što? Ukoliko padnu cijene past će i proizvodnja jer više neće biti isplativa. S padom proizvodnje neminovno dolazi i do pada zaposlenosti. Sve to dovodi do pada egzistencijskog minimuma i životnog standarda. Vrlo jednostavno, ukoliko usporava proizvodnja pada zaposlenost. Istodobno otvara se i pitanje održivosti zaposlenosti u javnom i državnom sektoru jer se smanjuje realna vrijednost novca, a time se povećavaju rashodi što će se posebno odraziti na pad zaposlenosti u jedinicama lokalne (regionalne) samouprave. Jedno je bitno, a to je u kolikoj mjeri je gospodarstvo sposobno da za dulje vrijeme podnositi udar pandemije na domaću ekonomiju? E', tu zatvaram krug s početka teksta ove kolumne. Držim da je politika koju je Vlada odobrila po modelu "Kalkulirani rizik", a da bi pro futuro uz pomoć prihoda od turizma koliko toliko ublažila udar na gospodarstvo koga se očekuje s jeseni, širom otvorila vrata deflaciji. Na taj način bi domaća tzv. Opća kriza "obogaćena" deflacijom ubrzala recesiju i depresiju nacionalne ekonomije, a za čije zaustavljanje ne će biti dostatno 10 mlrd eura iz EU fondova. Tim više što taj novac ne će biti usmjeren na novu industriju i proizvodnju nego na saniranje posljedica nastalih zbog pandemije/planetodemije. I, drugo. Hrvatskom nacionalnom gospodarstvu je potreban svježi novac za održavanje postojećeg stanja proizvodnje i zaposlenosti bez mogućnosti novih širih i većih investicijskih ulaganja u novu proizvodnju i reindustrijalizaciju. U svakom slučaju hrvatska nacionalna ekonomija je snažno zagazila u doba ukupne neizvjesnosti i povećanja javnog duga koji se penje do 92/97 posto DBP-a. Uostalom deflacija se ne može riješiti samo fiskalnom i monetarnom politikom. Ekonomija postaje nacionalni problem što bi trebalo rješavati brzim promjenama i rekonstitucijom hrvatskog društva i države. Ali, to će biti vrlo teško potegnuti nakon 30 godina plivanja u politici nacionalističkog, a ne interesno nacionalnog.

Međutim, ukoliko se virus zaustavi u razdoblju od godinu dana, tada bi se deflaciju moglo postupno zaustavljati uz pomoć novih kredita i kapitalnih investicija. Svako dalje odugovlačenje s neophodnim brzim potezima Vlade stvarati će teške probleme nastale u socijalno-ekonomijskoj strukturi stanovništva. Zato držim da se u nas ne radi dostatno na zaustavljanju daljeg rasta krize uvjetovane koronavirusom. Građani nedostatno razumiju da bi svako dalje neodgovorno ponašanje moglo dovesti do nacionalne tragedije i još dubljeg urona u sadašnje kretanje zemlje prema dubokoj recesiji i depresiji.

Jednostavno, krizu treba nositelj ekonomijske politike usmjeravati, kočiti i upravljati jer što god monetarna i fiskalna politika činile u ovim kriznim pandemijskim uvjetima teško je očekivati da se ekonomija može stabilizirati. Hrvatska ekonomija je u dubokoj krizi, recesiji i nastupajućoj depresiji što od vlasti i Vlade zahtjeva cijeli niz dramatičnih reformskih zahvata. DBP je u drugom tromjesečju pao za 15,1 posto. Sve što se danas događa podgrijavaju ekonomijski zakoni što će se uskoro odraziti na građane koji će biti zagušeni ovrhama, otkazima, obnovom Zagreba ali i drugim troškovima koje je nemoguće predvidjeti. Ministar financija Z. Marić upozorava na mogućnost potencijalnih socijalnih nemira do kojih bi mogla dovesti korona kriza. Sve će se to ozbiljno odraziti i na zaposlene u državnim i javnim službama.

Ukupno društveno, ekonomijsko i političko kretanje u zemlji nije dobro. Takvo je kretanje zemlje kroz tri desetljeća dovelo do neodrživog stanja i politike klijentelizma, korupcije i nepotizma što je oblikovalo društveno-politički ambijent zavlačenja i zanovijetanja vlasti i Vlade. Treba konačno javnosti objasniti zašto se država i društvo nalaze u stanju tzv. "Opće krize"?!

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu