Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Nitko nema pravo na ekskluzivnu istinu. Sve treba podvrgnuti konstruktivnoj kritici na putu sa sumnjom do istine

Vrlo je zanimljivo da trenutna gradska bulumenta niti ne pomišlja da je Osijek bogat institucijama i upravom ali je siromašan bez radništva i seljaštva. I kada pokušate putem tiskanih ili elektroničkih medija demokratski osporiti znanje i vrijednosti rada gradonačelnika, njegovih nesamostalnih dogradonačelnika i posebno "uticajnih" savjetnika tada dobijete eho(!) svog glasa i pisanja kao da ste iz neke provalije glasno vikali i da se glas povratno čuje bez rezultata i pomaka. Sve ostaje isto!?

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

“Ukoliko ne bude političke volje za konačnim rješavanjem problema netransparentnog javnog sektora i nekompetentne javne uprave iz kojih neminovno proizlaze klijentelizam, nepotizam i korupcija, Hrvatska će se i dalje nalaziti među zemljama u kojima vladaju nezadovoljstvo, apatija i iseljavanje stanovništva u države s boljim upravljanjem i boljim ekonomskim rezultatima", navodi se u najnovijem Aktualnom osvrtu Instituta za javne financije, u kojem dr.sc. Katarina Ott komentira Izvješće o tranziciji 2019.-2020. Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD).

Znate što? Po kvaliteti upravljanja bliže smo Kavkazu nego Srednjoj Europi. Kažu: "Hrvatskoj će, bez promjena, trebati više od 120 godina da dostigne najrazvijenije zemlje"? Svakako su potrebne hrabre političke promjene usmjerene k poboljšanju upravljanja. Ukoliko one već s jeseni ne bi bile pokrenute Hrvatskoj će trebati više od 120 godina da dostigne sedam najrazvijenijih zemalja svijeta. "Zaostajanje u upravljanju itekako je značajno, jer vodi nižim investicijama i neefikasnoj alokaciji resursa, na temelju osobnih veza (‘ti meni, ja tebi’), umjesto na temelju tržišnih zakonitosti. Budući da suvremene ekonomije postaju sve ovisnije o inovacijama i poduzetništvu, loše upravljanje postaje sve većom preprekom postizanju razina dohodaka razvijenih država. Hrvatskoj bi, primjerice, za konvergenciju s prosječnim dohotkom po stanovniku G-7 država - uz pretpostavku prosječnih stopa rasta iz razdoblja 2010.-2018. i uz bitno poboljšanje upravljanja – trebalo gotovo 40 godina, no uz te iste stope, a bez poboljšanja upravljanja, moglo bi joj trebati čak i više od 120 godina", navodi Katarina Ott.

Gledajte, držeći se te deduktivne poruke, zadržao bih pozornost na: "Ukoliko ne bude političke volje za konačnim rješavanjem problema netransparentnog javnog sektora i nekompetentne javne uprave iz kojih neminovno proizlaze klijentelizam, nepotizam i korupcija", jer želim induktivno dometnuti da će se Osijek i dalje nalaziti među gradovima istočne Europe u "kojima vladaju nezadovoljstvo, apatija i iseljavanje stanovništva".

I, sad, gledajte, Osječani su uvedeni u razdoblje koje pokriva neprihvatljivim gradonačelnikovanjem gradonačelnik, a koje se sadržajno može tumačiti kao "pareidolija". Što je to "pareidolija"?

Jednostavnije rečeno, pareidolija znači pridavanje smisla nečemu što čujemo ili vidimo, a što, zapravo, nema smisla niti značenja. Vizualna pareidolija je odličan primer pareidolije, koji smo sigurno svi doživjeli, a predstavlja prepoznavanje različitih životinja, lica ili objekata, recimo u oblacima. Primjer auditivne pareidolije jeste prepoznavanje različitih poruka. Pa, gledajte, kad se god i kojom prigodom "ukaže" gradonačelnik Osijeka tada Osječani iz njegovih nesuvislih poruka/ivanizama prepoznaju različite poruke. Između kojih je dominantno poruka: "Meni nitko ništa ne može!". Vjerujte, ta poruka je usađena u svijest i podsvijest Osječanima još iz vremena socijalističkih političara i partijaca. I oni su radili što su htjeli. Ali, ipak postoji jedna razlika, a ta je oni su urbano, gospodarstveno i demografski podizali razinu razvijenosti Osijeka. Ta je razvijenost bila temeljena na rastu kao zakonitom kretanju gospodarstva i s njim u svezi potreba za radnom snagom. Tada bi rekli, potreba za radništvom i seljaštvom? Inteligencija se u pravilu nalazila kao kreativna snaga iz koje je Partija izvlačila korisne i stručne razvojne sadržaje. Tu su zakonitost vrlo dobro koristili tadašnji funkcionari, gotovo u pravilu bez neke vidljive razine obrazovanosti. Ali, danas gradonačelnik je dostatno obrazovan, za razliku od obrazovanih intelektualaca koji se spotiču na osječkim nogostupima što podsjećaju na slavonske "oranice", te koristi tu svoju razinu političkog i općeg znanja, e' da bi intelektualnu gradsku strukturu uveo u pareidoliju, odnosno tumačenje njegovih u pravilu destruktivnih poruka. Te poruke koje intelektualna gradska struktura tumači kao izvađene i protumačene kao vlastite/ subjektivne konstatacije, a što se oblikuje kao: "Ne talasaj!". Da! Nitko ne želi zatalasati tu gradsku učmalost i ne razvoj samo da se ne bi zamjerili liku koji trenutno "na nebu vide", a obnaša mjesto gradonačelnika. Posebno je Osječanima nejasna politička slika njegove koalicije i savjetničkog dvojca. Ta njegova spomenuta bulumenta ljetno vrijeme koristi za odmor i sunčanje, a s jeseni će se sretno osunčani i odmorni vratiti u Osijek, e' da bi Osječanima izlili pareidoliju. I tako Osječani percipiraju vlastitu egzistenciju u gradu koji se urbano i na sve druge načine urušava već punih 7 godina. Ipak, ovih dana sam primijetio polagano reagiranje nekih medija i jednog(!) mladog ali aktivnog saborskog zastupnika i vijećnika u Gradskom vijeću što su javnosti pokušali dati poruku da je ukupno stanje u gradu nezadovoljavajuće, 'pače, upozoravajuće da se Osijek nezaustavljivo urušava punih 7 godina.

Mnogi intelektualci šute?! Zašto se šuti?! Teško je vjerovati da se u središtu grada Osijeka nalazi Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, a da iz znanstvenih krugova nitko ne želi dići svoj glas. Uh! U trenu se sjetih, iznimnih hrvatskih intelektualca što su se našli u redovima visoke politike niti krivi, a niti dužni, ali iznad obrazovani za svoje vrijeme. Pokušajte komparirati taj intelekt s intelektom današnjih političkih mediokriteta, individua u redovima dominantne političke bulumente koja sebe izdiže do razine psihopatizacije. Vjerujte, sve što ste čuli, čitali i znali učiniti će se kao minorno glede visina kojima su težili nekada posebno istaknuti intelektualci u vremenu prošlom. Pitate se od kud' sad ta komparacija i zašto to izdvajanje i takve poruke? Pa, pareidolija je stanje svijesti koja izdvaja posebne poruke. U ovoj kolumni izdvajam poruke koje se udaljuju od nesvjesnog i približavaju svjesnom stanju uma i razuma Osječana kojima je gradska politička bulumenta oduzela budućnost. Pareidolijski su uvjerili Osječane da dobro žive, usprkos urušavanom gradskom ambijentu. 

Devastirane ulice, zapuštene fasade, birokratizirane institucije i uprave rade u zapuštenim prostorima, a na ulicama mnoštvo polovnih automobila i bez reda i pravila prometuju na način kako su prometovali po plaćenoj Studiji staroj 40 godina. Sve te ulice su i danas tu, posve ne pripremljene za urbani život u gradu 21. stoljeća. Vrlo je zanimljivo da trenutna gradska bulumenta niti ne pomišlja da je Osijek bogat institucijama i upravom ali je siromašan bez radništva i seljaštva. I kada pokušate putem tiskanih ili elektroničkih medija demokratski osporiti znanje i vrijednosti rada gradonačelnika, njegovih nesamostalnih dogradonačelnika i posebno "uticajnih" savjetnika tada dobijete eho(!) svog glasa i pisanja kao da ste iz neke provalije glasno vikali i da se glas povratno čuje bez rezultata i pomaka. Sve ostaje isto!? Ma, lijepo je iz Austrije g. I. Sanader poručio: "Psi laju karavane prolaze!". Ma, je li baš tako? Ne bih htio niti pomisliti da nitko neće podmiriti račun Osječanima za urbano, gospodarstveno i demografsko urušavanje Osijeka. 

U urbano katastrofalnom izdanju i zaustavljenim perspektivama Osječani i dalje žive i rade izvlačeći svatko svoju poruku do razine pareidolije. Vjerujte još je gore od teksta kolumne koju čitate kada u ruke svake subote uzmete neke "uticajne" lokalne novine koje, u rubrici pod imenom "Magazin", objavljuju različite tekstove i intervju-e s nekim nepoznatim zagrebačkim ili drugim riječkim i splitskim intelektualcima koji u pravilu rade na tamošnjim sveučilištima ili institutima. Uvijek se i iznova zatičem kako pokušavam "progutati" sadržaje tih tekstova i intervju-a ali ne polazi mi za rukom. U Pressu, uz ka(h)vu mazohistički pokušavam svake subote čitati te tekstove i intervju-e. Uvijek se spašavam od vlastite pareidolije i odustajem!? Pomislim, pa je li moguće da u Osijeku, a na njegovom Sveučilištu J. J. Strossmayera nema intelektualca koji bi zadovoljio kriterije znanja potrebnog da se napiše stručni ili znanstveni tekst ili da da intervju tim lokalnim novinama što kada ih čitate nude poruku nekog drugog vremena i prostora od ovoga u kome svi živimo? Još je degutantnije od te uredničke politike tih novina činjenica da se novinari, a poznajem nekoliko njih izvrsnih, ne bave politikom grada Osijeka, središnjeg grada istočne Hrvatske, na način da se konstruktivno kritički ukazuje da je vlastodržačka gradska bulumenta svojim neznanjem značajno doprinijela, u zadnjih 30 godina, urušavanju Osijeka i usporavanju svih sadržaja regije i Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Znam, sada će glavni urednik tih novina snagu svog uredničkog in ultima rationis usmjeriti na moja leđa. Samo on nikada ne bi trebao zaboraviti da sam osobno spreman na žrtvu, e' kako bi ona doprinijela zaustavljanju daljeg urbanog, gospodarstvenog, demografskog i sveučilišnog urušavanja Osijeka i istočne Hrvatske.

Zato treba konstruktivno kritički propitkivati i medije i od njih tražiti odgovor: "Tko ima monopol nad istinom i zašto je suspendirano pravo na različito mišljenje, istraživanje i propitkivanje? Tko to i zašto ima isključivo pravo na Istinu? Možda se istina nastoji zakloniti jer njeno otkrivanje nije u nečijem interesu?".

Znato što? Nitko nema pravo na ekskluzivnu istinu. Sve treba podvrgnuti konstruktivnoj kritici na putu sa sumnjom do istine.

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu