Gost komentator

DR. IUR. SC. SREĆKO JELINIĆ

Meggle Hrvatska zatvara tvornicu u Osijeku i zemlje povoljnih zastava (engl. flag convenient)

"Lokalna politička vlast može učiniti i puno i malo. No, jedino je točno – ne smije šutjeti, biti imuna ili još gore ne imati svoj stav i izbjegavati pozive za očitovanje. Zna se tko ima ovlasti u stvaranju pravnog okvira za poslovanje, od lokalnih propisa do državnih. Ako proniknemo u razloge „odlaska“ Megglea lako ćemo spoznati tko je ovomu krivac. A propusti i grijeh zbog nečinjenja, zbog neaktivizma, tada se lako mogu adresirati na adresu grešnika", piše među ostalim dr. iur. sc. Srećko Jelinić, sveuč. profesor trgovačkog prava i prava društava, u mir.

Dr.iur.sc. Srećko Jelinić
Piše: Dr.iur.sc. Srećko Jelinić

S pravom su osječka javnost i šire, radnici, županijska vlast, jer ne bilježimo iole zapaženiju reakciju gradske vlasti (Gradonačelnik je uostalom odbio dati izjavu za lokalni dnevnik), ostali šokirani  informacijom o prestanku rada i gašenju proizvodnje Megglea u Osijeku, poznatijeg kao osječka Mljekara i to skoro – od 1. siječnja 2021. godine.

No, pitanje prestanka rada Megglea u Osijeku je daleko šireg značaja, rekli bismo hrvatskog, a ne samo lokalnog – osječkog.

Ima li itko pravo preispitivati opravdanost jedne poslove odluke (Megglea) bez obzira koliko nam se ona sviđala?  Nema. U svijetu kapitala i slobodnog poduzetništva svaki poduzetnik odlučuje o svojim poslovnim potezima kod čega je u donošenju odluka najčešća osnova i jedino maksimizacija profita. Dakako, donošenju poslovne odluke o prestanku rada u Osijeku ne daje se ovakvo prozaično obrazloženje, već se govori o negativnom utjecaju na poslovanje, aspektima ovoga, a što sve utječe na održivost i profitabilnost.

Rečeno je sve – odlazimo drugdje gdje su za nas povoljniji uvjeti rada.

Odavno sam govorio kako je napuštena teza i teorija o odvojivosti države i gospodarstva. Povezanost države i gospodarstva je danas možda veća nego to je ikada bila. Drugo je pitanje odnosa države i gospodarstva u komunizmu ili u sustavu koji je bio na snazi u našim prostorima. Baš zbog povezanosti i ključnog utjecaja države na gospodarstvo trebamo i moramo govoriti o odgovornosti pozvanih za stvaranje povoljnih uvjeta u gospodarstvu i za određivanje pravaca razvoja. Zato se s pravom može pitati – tko je odgovoran što je gospodarstvo u istočnoj Hrvatskoj u stanju u kojem je, da li imamo projekciju razvoja da bismo znali kamo „plovi gospodarstvo istočne Hrvatske“ itd.

Aktivizacija Župana je pohvalna i zapažena. Bila je i promptna. Adresirao je i odmah otišao k pravim nositeljima gospodarske politike u Ministarstvu poljoprivrede, Ministarstvu gospodarstva, možda je „preskočio“ ili u nedovoljnoj mjeri prozvao HGK ili ih je prihvatio takvima kakvi su, glomazni i neefikasni, a za mnoge i nekorisni. Nisu nam potrebna sažaljenja zbog stanja koje će uskoro nastupiti. Trebaju nam i hitne mjere, ali i mjere koje će omogućiti da prestanemo biti zemlja za prolazno stjecanje i povećavanje kapitala i onda za „bijeg“ dalje.

I bez dublje i vlastite analize što bih mogao osobno predložiti, a zasigurno ima više scenarija i to  nakon što nastupi dan „D“ tj. 31. XII 2020 i vrata tvornice ostanu zaključana, neka mi bude dopušteno „vratiti“ se na Naslov ovog priloga. Nisam pozvan da bi samovlasno dijelio savjete ili pamet ili stečeno znanje.

Kakve veze imaju „povoljne zastave“ ili tzv. „zemlje jeftinih zastava“ s istočnom Hrvatskom, Slavonijom i Baranjom ili u krajnjoj liniji s cijelom Hrvatskom? Riječ je o terminu koji se koristi u svijetu trgovačke mornarice, a usko je vezan uz registraciju odnosno upis brodova u odgovarajuće upisnike brodova. Svaki brod mora biti registriran. Već kod prvog izdavanja plovidbenih isprava prethodno se mora provesti postupak provjere tehničke prihvatljivosti. Nezavisno od relativno složene materije, nacionalnih i međunarodnih propisa i konvencija, a koji se odnosi na pitanje sigurnosne certifikacije broda i plovila, kao preduvjet za upise u odgovarajuće registre, brodari/vlasnici brodova obično i često registriraju brodove u državama zastavama pogodnosti, tj. u zemljama u kojima vlasnik nema sjedište. Ove države (među prvima je Panama, koja prema upisniku brodova ima gotovo najveću trgovačku mornaricu u svijetu) omogućuju brodarima zapošljavanje jeftine radne snage, za poslodavca povoljnije radnopravne propise, niže troškove upisa broda u upisnik, niže poreze itd. Osim toga, zastava pogodnosti ne rijetko omogućava vlasniku broda da ostane anoniman. Da se ne govori o tomu da sustav zastava pogodnosti ne rijetko omogućuje iskorištavanje brodova pod ovim zastavama i za niz neregularnih aktivnosti od trgovanja stvarima i ljudima itd.  

Koliko je važan pravni okvir za pomorsku industriju, pa i s gledišta ukidanja sustava brodova pogodnih zastava, to treba shvatiti kao realnost. Realnost koja omogućava nešto (brodove jeftinih zastava) ima i svoju „negativnu stranu“ ali i pozitivnu.  Baš kao što su realnost i porezne oaze, koje postoje za poduzetništvo na kontinentu, a uz ovu vrstu oaza dodaju se i oaze u pogledu radnog zakonodavstva, ispunjavanja uvjeta za bavljenje određenom djelatnošću, ispunjavanje ekoloških zahtjeva, olakšice u startu biznisa itd. Postoje i zemlje u kojima je obavljanje poduzetništva, u ukupnosti povoljnije negoli u drugim zemljama. Kapital vrlo dobro raspolaže potrebnim informacijama gdje je povoljnije i gdje je preporučljivo investirati, poslovati. Zar mislite da je veliki dio automobilske industrije s dalekog istoka nastavio svoje poslovanje u samo nekim europskim zemljama (ne i u Hrvatskoj) slučajno?

Zašto Meggle odlazi u susjedne zemlje? Oni u Meggleu znaju vrlo dobro. „Diplomatska vještina“ odgovornih im pomaže da odgovore, ali da i ne kažu istinu.

Ne zalažem se da postanemo „regija povoljne zastave“ ili područje, u koje će se, pa i na štetu vlastitih standarda privlačiti štetna industrija, prljava industrija itd, već se zalažem za stvaranje 1. povoljnog pravnog okvira za poduzetništvo 2. stvaranje drugih pretpostavki za investicije u ovom dijelu Hrvatske od investicija u ekološke standarde, izgradnju komunalne infrastrukture itd. Ovo nisu samo fraze, već se točno zna ili bi trebalo znati što se mora učiniti.

Ne mislimo da su različitim pogodnostima i privlačenjem stranog kapitala odnosne zemlje postale kao i brodovi jeftinih zastava, ali ekonomska logika je svugdje ista. Kapital traži oplodnju, zaradu. Ne trebamo se pretvoriti u zemlju jeftine zastave, pa i na uštrb zaštite okoliša, odreći se ekoloških standarda, zaštite zaposlenika smanjivanjem radnih standarda itd, ali se moramo odreći svih nepotrebnih nameta, birokratskih ucjena, sporosti u rješavanju problema (npr. odvodnje otpadnih voda) itd.

S druge strane mora se pravovremeno doprinijeti ostvarivanju određenih standarda u mjeri u kojoj je to obveza i nadležnost domicilne vlasti (npr. u vidu izgradnje potrebnih pročistača otpadnih voda). Pozdravi Županu i svima onima koji su reagirali, učinili ili htjeli nešto učiniti, pokuda onima koji šute ili samo lamentiraju a da ne razumiju suštinu pojave – zašto kapital bježi tamo gdje će se više oploditi ili tamo gdje može poslovati. Zalud sjajna cesta/autoput (zemlja) ako na njemu ima mnogo zapreka, nepotrebnih usporavanja. Tada ću jednostavno ići zaobilaznim putovima za korištenje kojih ne postoji i visoka naknada. To je samo, vjerujemo, razumljiva usporedba s poslovanjem u gospodarstvu.

Ovo pravilo moramo shvatiti i mi. Mljekarska industrija seliti će iz Hrvatske i Osijeka tamo gdje nalazi ekonomski interes, a iz Hrvatske će otići kada ovaj interes izgubi. Tu je ključ i odgovor zašto Meggle odlazi iz Osijeka.

Lokalna politička vlast može učiniti i puno i malo. No, jedino je točno – ne smije šutjeti, biti imuna ili još gore ne imati svoj stav i izbjegavati pozive za očitovanje. Zna se tko ima ovlasti u stvaranju pravnog okvira za poslovanje, od lokalnih propisa do državnih. Ako proniknemo u razloge „odlaska“ Megglea  lako ćemo spoznati tko je ovomu krivac. A propusti i grijeh zbog nečinjenja, zbog neaktivizma,  tada se lako mogu adresirati na adresu grešnika.

Dr. iur. sc. Srećko Jelinić, sveuč. profesor trgovačkog prava i prava društava, u mir.
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu